Category: O radivima Zvonka Marica

P. R. Holland and A. Kyprianidis, Z. Marić, J. P. Vigier

image002 Read more »

Measurement of time-dependent quantum phases

image002 Read more »

О УЛОЗИ АЈНШТАЈНОВОГ СТВАРАЛАШТВА У МОДЕРНОЈ ФИЗИЦИ

О УЛОЗИ АЈНШТАЈНОВОГ СТВАРАЛАШТВА У МОДЕРНОЈ ФИЗИЦИ
Звонко Марић
Апстракт. Ајнштајнови доприноси заснивању и развитку модерне физике су приказани и
укратко анализирани. Ови доприноси се односе на следеће области физике: 1. заснивање теорије
стохастичких процеса и аргументација о постојању атома и молекула; 2. анализа особина светлости
и тврдње о својствима материјалнога света који означавају фузију честичних и таласних својстава,
тј. његови доприноси формирању квантне механике; 3. формулација специјалне и опште теорије
релативитета и њихова експериментална потврда; и 4. Ајнштајнов поглед на космолошки проблем,
његова критика њутновске космологије и формирање модерног погледа на космос као целину. У
току ових представљања истакнути су Ајнштајнови методолошки приступи и његови најважнији
епистемолошки погледи су означени.

ZVONKO MARIC-LUJ DE BROJ

ZVONKO MARIĆ

Luj de Broj

Otkriće da sva tela u kretanju imaju i talasna svojstva,

koje dugujemo Luju de Broju jedno je od retkih otkrića

u fizičkim naukama,koje u originalnm de Brojevom pro-

gramu ima za cilj da kvantitativno poveže ne samo osob-

ine dveju potpuno odvojene predstave o fizičkim događ-

anjima:onih kakvi su materijalni diskontinuiteti koje op-

ažamo kao tela i onih koje nam se u percepciji ukazuju

kao globalni kontinuiteti i koje opisujemo kao ondulatorna

kretanja,nego da dovede u uzajamnu vezu teorijske principe

„odvojenih“ fizičkih disciplina: nauku o svetlosti, mehaniku,

geometrijsku optiku, termodinamiku i teoriju relativnosti.

Kao celovita slika fizičke realnosti,de Brojev program imao je neočekivano malu rezonanciju u intelektualnom životu epohe i u otvaranju novih horizonata istraživanja.Uzroci za tu okolnost mogli bi biti sledeći :1.) Programi objedinjenja dvaju fundamentalnih fizičkih ontologija nemaju tradiciju u istoriji fizičke misli.Neki elementi u Hamiltonovom (Hamilton) razmatranju suštine geometrijske optike kao i Klifordovo (Cliford) razmevanje veze između geometrije i fizike formalnog su karaktera i nisu vise od literalne matrice u kojoj se mogućnost objedinjenja samo naslućuje, a rayrada Dekartovih (Descartes) ideja o “ protegnutosti “ uvođenjem talasnog kretanja,koje je obrazlagao Baron Delingshausen ostala su van glavnih tokova evolucije fizičkih teorija: 2.) Matematička formulacija kvantne dinamike, koju u konačnoj formi dugujemo fon Nojmanu ( von Neumann ) odriče valjanost tradicionalnih perceptualnih predstava o fizičkim pojavnostima i upućuje fizički diskurs ka interpretacijama koje ne leže u klasičnom ključu: 3.) De Brojev sintetički pokušaj reinterpretacije kvantne mehanike na bazi tradicionalnih racionalističkih vidokruga ne vode eksperimentalno na nove ili različite ferifikacije: 4.) Filozofska atmosfera našeg vremena dovodi u dominantan položaj doktrinu instrumentalnog uma po kojoj je zadatak teorije samo koordinacija fakata.

( Odlomak iz istoimenog rada )

Ovaj odlomak jeobjavljen u rubrici Ličnosti leskovačkih novina “ Leskovčanin :list naučni i književni“ 1997/1998. S/4-5 , izdanje decembar 1997-mart 1998., a povodom boravka Zvonka Marića u Leskovcu novembra 1997.god.

Do ovog materijala sam došao ljubaznošću gospođe Irine Nešić iz Zavičajnog odelenja Narodne biblioteke Radoje Domanović -Leskovac.

Translate »