Zasto o Zvonku Maricu?
Na jednom od Republickih seminara za nastavu fizike u osnovnim i srednjim skolama upoznao sam Mirjanu Bozic- Popovic, blisku dugogodisnju saradnicu Zvonka Marica. Kada je ona cula odakle sam odmah me je pitala za Zvonkovu porodicnu kucu u Leskovcu, a onda je razgovor spontano presao na Zvonka kao coveka i fizicara.
Od nje sam prvi put saznao o njemu,sto nisam, a trebalo je da znam.Poznanstvo se nastavilo povremenim prepiskama preko mailova da bi se ponovo sreli u Leskovcu,kada je u organizaciji Drustva fizicara Leskovac i Zvonkove setre Tijane obelezena godisnjica njegove smrti.
Mirjana i njen suprug Marko Ppovic su odrzali predavanje o zivotnom putu Zvonka Marica, posle kojeg smo na svecanoj veceri u krugu rodjaka,bliskih prijatelja i komsija porodice Maric,nastavili razgovor o njemu.
Zakljucili smo da se u njegovom dragom Leskovcu,o kojem je on sa odusevljenjem voleo da prica, malo zna o njemu. Odatle je i pocela inicijativa da se nesto ucini kako bi leskovcani vise saznali o njemu.
Na poslednjem Republickom seminaru o nastavi fizike u osnovnim i srednjim skolama,odrzanom u Vrnjackoj Banji, ponovo smo se sreli i tada sam Mirjani saopstio da nameravam da otvorim sajt posvecen Zvonku.
Ona je to pozdravila i zajedno sa suprugom Markom obecala pomoc i saradnju.
Pokusacu da u ovom blogu na dostojan nacin prikazem Zvonka i kao coveka a i kao fizicara. Nadam se da cete mi i Vi svojim komentarima i clancima u tome pomoci.
Autor bloga.
3 Comments
Other Links to this Post
RSS feed for comments on this post. TrackBack URI
By Nadja Maric Bojovic, 13. oktobra 2008. @ 23:45
Postovani gospodine Dimic,
Visestruko sam Vam zahvalna na inicijativi, angazovanju i postignucima koja su lako uocljiva na Vasem sajtu. Najpre,zahvalna sam kao bliska rodjaka Zvonka Marica (kcerka njegovog brata, dr Predraga Marica), a zatim (ili istovremeno) i kao osoba koja je svesna koliko smo malo informisani o vaznim misijama pojedinaca iz nase okoline, dok banalnosti svakodnevice nekih drugih saznajemo do najsitnijiih detalja.
Zvonkov, tj.cika-Zvonkov um krasilo je apsolutno zaobilazenje banalnosti i bavljenje sustinom pojava i odnosa. Mislim da i Leskovcani,kao i svi Srbi, mogu da „citaju“ Zvonka u mnogo slojeva, ali meni je najvaznije da znaju jedno: on je citav svoj zivot posvetio razumevanju prirode, vodjen svojim briljantnim umom prelazio je fantasticne misaone sirine, radio je i saradjivao sa ljudima koji su ostavili najdublji trag u fizici XX veka, a na put je krenuo rano, sam, sa posvecenoscu, predanoscu i zanosom prateci osecaj koji je samo njemu bio znan, pa je siroj okolini ostajao cesto nedovoljno jasan.
Zato hocu da naglasim da je vazno da Zvonka nastavimo da citamo.
Ostavio nam je, kao porodici, kao sugradjanima, ali i kao naciji, mnogo!
Hvala Vam da ste to uocili.
Sa velikim uvazavanjem,
Nadja Maric Bojovic,dr sci med.
psihijatar
Beograd
By Dusan Stosic, 24. oktobra 2008. @ 11:01
Slazuci se sa vrlo visokom i tacnom ocenom stvaralastva Akademika Zvonka Marica, smatram da je odmah trebalo da se istakne Maricevo znanje vise stranih jezika i da se uputi na Zvonkova brojna studijska putovanja i na brojne studijske boravke u najistaknutijim institutima u svetu.
By Predrag Maksimovic, 19. oktobra 2009. @ 00:01
Eto i mene da dam svoj obol ovom znacajnom blogu i sajtu. Pukom igrom slucajnosti zatekoh se u stanu svojih roditelja u Beogradu i nadjoh neke stare filmove iz fotodokumentacije mog oca pokojnog Miodraga Maksimovica, novinara Politike. Izmedju ostalog tu bejahu i neke slike iz vremena kada smo se svi mi okupljali oko prof Zvonka Marica – divnog coveka i jednog od najvecih naucnika i fizicara koje je nasa otadzbina iznedrila. Ja tada bejah sasvim mlad i ne bas sasvim zreo da razumem sve ono sto se desavalo a pogotovo ne vrlo produhovljene i duboke diskusije koje su se kretale od muzike, slikarstva i knjizevnosti pa do ciste matematike, matematicke logike i moderne fizike u mnogim njenim pojavnim oblicima. Ali u secanju mi ostade ona divna atmosfera koja spaja i oplodjuje misli i reci ljudi radoznala duha i to me prati do danasnjih dana. Kasniji susreti vrlo retki i kratki sa Zvonkom i njegovim bratom Pedjom Maricem, pa i Nadjom Maric (Pedjinom cerkom) zaista me uverise da ima neka magija u Leskovcu i Vlasinskom jezeru i tim nekim za mene mitskim delovima Srbije koji tako darovite ljude radjaju i u svet silju!